Deep Water Solo

Pozdrav dobri ljudi!

Kako bi rekli u jednoj popularnoj seriji “Vrijeme je za avanturu!” i to ljetnu.
S obzirom na to da sam ovo ljetovanje koncipirao tako da idem posvuda po malo, ali se nisam sjetio organizirati da idem pomalo i s kolegama penjačima ostao sam na milost i nemilost samog sebe. Kao logična i u datom trenutku najbolja opcija pokazao se DWS (deep water solo ili ti ga penjanje stijena koje su nad morem pa kad padneš padaš u more i zbog toga ti ne treba osiguranje).

Stacioniran sam u Splitu pa je prva ideja bila otići na Sustipan, ali listajući penjački vodič sam vidio da nedaleko od Splita stoji otočić s hrpom stijena za DWS. Ime otočića je Hvar!
Po dolasku na Hvar uputio sam se na neko novo penjalište za koje sam dobio upute od lokalnog čovjeka. Djeco, ne vjerujte ljudima na internetu! Uputio me na skroz krivu uvalu, tako da sam se gubio neko vrijeme, dok na kraju nisam odustao od traženja i vratio se uputama iz vodiča.

Kao što je vodič obećao, nakon parkiranja auta ima se 10-15 min pristupa uz more. Staza nije najljepša, tako da ako idete prema Šupljim Stinama ponesite i obuću za pristup. Op. a. kod Šupljih Stina postoji privatan posjed kroz koji se prolazi. Ako se ide na DWS ne treba se ništa platiti, ali ako idete penjati lead onda je potrebno platiti prolazninu s obzirom da taj čovjek i održava te stijene. Na webu se ta lokacija može naći pod nazivom Cliffbase.

Nakon ovog kratkog, ali bitnog uvoda napokon dolazimo do najzabavnijeg dijela, samog penjanja.

Prvo sam se kao sivonja zaletio u more da dotaknem stijenu i dakako osvježim se. Stijena je bila suludo sluzava i pomislio sam da nema šanse da se ja za išta držim.
Nakon malo kupanja sam rekao samome sebi, Ante, vrijeme je da ideš po penjačice, kreneš padati i gutaš to more. Uistinu je tako i bilo! Očajan što nemam brodić s kojem bih suhih ruku mogao ući u smjer sam se premjestio na drugu stijenu gdje sam probao prećkati do smjera. Prećkanje je čak išlo ok dok nisam pogledao ispod sebe i vidio da sam iznad kamena i plićaka. U tom trenutku sam se predomislio i vratio ulasku u smjer iz vode.

Sljedeća genijalna ideja je bila da uđem u more i podignutim rukama dođem do stijene, tako da ostanu suhe. Mali problem je taj što sam u tom trenutku zaboravio da sam na DWS-u, dakle ispod smjera u koji dolazim je DUBOKO. Također sam zaboravio da nisam vaterpolist pa mi su mi za plivanje potrebne i ruke.
Iako sam skoro samog sebe prvo utopio, došao sam do stijene, malo odmorio i ušao u smjer. Bilo je prezabavno! Do trenutka kad sam došao na nekih 5-6 metara od vode i shvatio da ako napravim sljedeći pokret neću moći odpenjati smjer i morat ću skočiti. Nisam bio toliko hrabar pa sam odustao od smjera. Probao sam par puta, ali psiha nije dala.

Otišao sam i u neki drugi smjer, koji sam ispenjao do kraja. Svejedno sam bio kukavica za skočiti u more pa sam odpenjao smjer dok se nisam osjećao ugodno za skok. Mislim da bih trebao malo poraditi na tim strahovima.

U svakom slučaju DWS je odlično i zabavno iskustvo. Jedva čekam opet negdje ići!